Zagovornici Svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru

* Sveta Ruža Limska- vjerna Božjoj volji

                                         
Isabel Flores rodila se u Limi, u Peruu, 1586. godine. Prozvali su je Ružom zbog ljepote njezinog lica. Bila je prva svetica na američkom kontinentu, a posebno se isticala svojim intenzivnim molitvenim  i pokorničkim životom. Ona je bila upravo dovitljiva i neumorna u traženju novih oblika i čina pokore. Stalno je služila siromasima, a nama danas može poslužiti kao lijep primjer misijske svijesti i zalaganja za misije. U svom životu doživjela je brojne poteškoće, a pred njima bi zadržavala posebnu mirnoću i staloženost oponašajući tako bijednog i razapetnog Krista. Molimo za njezin zagovor kako bismo bili vjerni Božjoj volji!
 
Molitva
Pomozi mi u traganju za vjernosti i odanosti volji Božjoj za moj život! Amen.


* Blaženi Pier Giorgio Frassati - goruće ljubio siromašne i Crkvu

 
Rodio se u Torinu, 6. travnja 1901. Po rođenju uočavaju mu poteškoće pri disanju, stoga je odmah kršten. Bio je veliki prijatelj siromašnih, gledajući u njima samog Isusa Krista. S navršenih 18. godina pristupa bratovštvini krunice iz Poljske kao i udruzi svetog Vinka Paulskog. Posebice je volio ponižene, posvećujući svoj život kako bi im činio dobro. Njegovo srce bilo je određeno drugima. Mi ga prepoznajemo kao nekoga tko je gorljivo ljubio  siromašne i Crkvu. Njegova obitelj bila je vrlo bogata i moćna, bila je vlasnik novina La Stampa, međutim djeca su odgajana skromno i nikada se nisu ponašala rasipnički. Stoga je ovaj blaženik smatrao primjerenim da i ono malo novca kojeg mu je otac davao podijeli onima kojima je bio nužan. Svoj antifašistički stav javno je pokazivao te je, kada je bio uhićen na prosvjedima u Rimu, odbio bilo kakav poseban tretman koji je mogao dobiti s obzirom na očev politički položaj, ostajući s prijateljima u zatvoru. Bio je posvećen socijalnom radu, pomaganju potrebitima, molitvi i zajednici. Također je bio uključen u katoličke omladinske i studentske organizacije te je osnivač novina Momento čija se načela temelje na enciklici pape Lava XIII., Rerum Novarum. 
Blaženi Pier Giorgio Frassati preminuo je 4. srpnja 1925. od Poliomyelitisa, bolesti koja inače najčešće pogađa djecu mlađu od pet godina. Na njegovoj pogrebnoj povorci, koja je prolazila kroz središte grada, pojavilo se nekoliko tisuća ljudi kako bi mu iskazali svoje poštovanje. Nedugo nakon blaženikove smrti, siromasi grada Torina koji su dolazili u kontakt s Pier Giorgiom, potpisali su peticiju u kojoj traže od nadbiskupa Torina da započne proces kanonizacije. Proces je započeo 1932., a blaženim ga je 20. svibnja 1990. proglasio papa Ivan Pavao II.
 
Molitva
Vodi me da odabirem životne odluke dajući uvijek prednost služenju iz ljubavi Bogu i braći! Amen. 
 
* Blažena Chiara Luce Badano- potpuno predana Isusu

 
Rođena je u Sassallu, u Italiji 1971. godine. S navršenih 10 godina života doživljava snažan susret s Bogom koji je promijenio njen život, kao i život njezinih roditelja. Od tog trenutka odlučuje radikalno živjeti Evanđelje, ljubeći sve one koji su bili u njezinoj blizini. „Otkrila sam Evanđelje u novom svjetlu. Otkrila sam da nisam autentična kršćanka, jer ga ne živim u potpunosti. Sada od ove veličanstvene knjige želim učiniti moj jedini cilj. Ne želim i ne mogu ostati nepismena u odnosu na ovu izvanrednu poruku. Kao što mi je jednostavno naučiti abecedu tako bi trebalo i živjeti Evanđelje.“
S 18 godina dijagnosticiraju joj rak kostiju.Sve faze svoje bolne i teške bolesti živi s velikom hrabrošću.  Utječemo joj se po njezinoj potpunoj predanosti Isusu! 
 
Molitva
Pomozi mi pobijediti izazove kao sastavni dio moje mladosti, kako bi moj život bio u potpunosti, bezrezervno predan Gospodinu.

* Blaženi Frederico Ozanam - sluga najsiromašnijih

 
Rođen u Milanu, odrastao je u okruženju dubokog osjećanju milosrđa i ljubavi, ponajviše zahvaljujući primjeru njegovih roditelja. Zanesen egzistencijalnim i duhovnim pitanjima posvetio se studiju filozofije, gdje je pronašao argumente koji podupiru angažirano djelovanje katolika u građanskom društvu. Umro je 1853. u 40.-toj godini života, ostavivši krasno nasljedovanje vincentinske konferencije, uvjeren da je vršio volju Božju u svojem životu. Utječemo mu se kao sluzi najsiromašnijh.
  
Molitva
Da po tvom zagovoru uzmognemo živjeti istinsko dijeljenje s drugima u korist najpotrebitijih i na pomoć onih koji trpe. Amen. 

* Blaženi Adílio Daronch – prijatelj Kristov

 
Adílio Daronch, treće od osmero djece Pedra Daroncha i Judite Segabinazzi, rođen je 25. listopada 1908. u Dona Francisci, u Brazilu. Godine 1911. obitelj se preselila u Passo Fundo, a 1913. u Nonoai. Pohađao je školu koju je vodio katolički svećenik bl. Manuel Gómez González.
Adílio je bio jedan od tinejdžera koji su išli u pratnji o. Gonzáleza na njegove duge i naporne pastoralne posjete, koji su uključivali i autohtone Kaingang Indijance. On je također bio vjerni ministrant i učenik u školi koju je osnovao bl. Manuel.
Dana 21. svibnja 1924., u 16. godini života, taj mladić je uz svog mentora hrabro dao svjedočanstvo za Krista. Naime, biskup Santa Marije zamolio je španjolske svećenike da posjete Teuton kolonije u Tres Passos šumi, blizu urugvajske granice. Nakon što je proslavljen Veliki tjedan u župi Nonoai, unatoč tome što je područje bilo prepuno revolucionarnih pokreta, bl. Manuel je krenuo na ovo opasno misijsko putovanje, u pratnji svog hrabrog ministranta i štićenika, Adília.
Tijekom putovanja svećenik je zaustavljen u Palmeriji, gdje je podijelio sakramente i poticao mjesne revolucionare na međusobno poštivanje. Najgori ekstremisti nisu cijenili njegovu poruku. Na Manuela su počeli gledati sa sumnjom. Nastavljajući svoje misijsko putovanje, 20. svibnja 1924. on se opet zaustavio usput tražiti upute i slaviti svetu misu. Želeći donijeti Božju milost i naviještati Radosnu vijest, gorljivi misionar nije pazio na upozorenja mještana, koji su njega i njegovog pratitelja pokušali odvratiti od ulaska u šumu.
Prihvatio je "ljubaznu pomoć" pripadnika militantne skupine koji su se ponudili otpratiti ih u Tres Passos. Na taj su način  upali u zamku koja je bila pripremljena za njih te su odvedeni na osamu u šumu, gdje su ih dan kasnije 21. svibnja 1924. vezali za stabla i pucali u njih. Četiri dana poslije stanovnici Tres Passosa pronašli su njihova tijela još uvijek netaknuta. Njihovi ostaci su pokopani u blizini i tamo su bili 40 godina. Godine 1964. njihova tijela su ekshumirana i prevezena u župnu crkvu Nonoai, a spomenik je podignut na mjestu njihova mučeništva. Dana 16. prosinca 2006. papa Benedikt XVI. proglasio je dekret o mučeništvu ove dvojice vjernih sluga Kristovih, ubijenih zbog mržnje na vjeru.
 
Molitva 
Neka nam vrline blaženog Adilija budu primjer kako bismo bili pravi prijatelji Kristovi, danas i svaki naredni dan. Amen.

* Sveta Tereza Andska – sljedbenica Kristova
 
Sveta Tereza Andska rođena je u Chileu 1900. Godine. Od svoje šeste godine sudjelovala je na svetim misama. Tako se upoznavala i pronašla s Kristom. Mnogi kažu, kako je i prije no što je ušla u karmelski samostan, živjela posvećenim životom i navještala Krista mnogima. Uvijek je bila svjesna kako njezine molitve mogu doprinijeti poboljšanju i „čišćenju“ svijeta. 
"Ako sam i smatrala svoj poziv većim od svih drugih poziva, sada ga dvostruko cijenim; jer sam sama vidjela i iskusila da je svetost [redovnika] veća od svih drugih presvetih ideala." [...] Ponekad mi se čini da sanjam... još uvijek ne mogu povjerovati u svoju neizmjernu sreću. Ljudi bez poziva ne mogu to razumjeti, jer za njih nema sreće u žrtvovanju; međutim žrtva prinijeta Bogu najveće je blaženstvo“, govorila je ova svetica.
 
Molitva
Sveta Terezo Andska, pomozi mi pronaći u mojoj duši želju za slavljenjem Isusa Krista. Amen. 

* Blaženi José de Anchieta – apostol Brazila

 
José de Anchieta je rođen 1534. godine u Tenerifeu, na Kanarskim otocima. Pridruživši se Zajednici Kristovoj poslan je u Brazil u misije. Za svećenika je zaređen 1566. godine i preuzeo je duhovnu odgovornost za zajednice u cijelom misiji Brazil. Umro je 1587. godine i prozvan je apostolom Brazila. Mi mladi Svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru 2013. godine, također ga smatramo svojim apostolom.
 
Molitva
Umnožimo po zagovoru blaženog Josea de Anchieta misionarska djela u svojim sredinama. Amen.


* Blaženi Isidore Bakanja – škapularski mučenik
 
Isidore Bakanja rođen je 1887. u Bokendali, današnjem Kongu. O njegovoj obitelji i djetinjstvu skoro pa i nema podataka, ali se zna da je vrlo rano počeo raditi za bijele kolonijaliste. S katoličanstvom su ga upoznali trapisti koji su u njegovom rodnom selu bili misionari te ga krstili kada mu je bilo 18 godina. Čim je bio upoznat s vjerom, odmah je osjetio jaku povezanost, a naročito je njegovao pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. 
Većina tadašnjih kolonijalista na ovom prostoru su bili ateisti i branili su bilo kakve oblike religije. Isidore je bio poznat po tome što se oglušivao na ovakve naredbe. Jednog dana je tražio da uzme slobodno vrijeme kako bi vršio evangelizaciju. Njegovi poslodavci su to odbili te mu još na to zabranili nošenje škapulara kojeg je uvijek imao oko vrata i razgovor s drugim radnicima na ovu temu, jer su smatrali kako ih to sprječava u radu. Isidore je odbio njihove zahtjeve zbog čega ga je nadglednik brutalno pretukao i bacio u okove. Njegove rane nisu zacijelile te se stvorila infekcija od koje je svakoga dana bio sve slabiji. Nadglednik koji ga je pretukao skrivao ga je kako ga ne bi inspektor plantaže vidio. Međutim, inspektor ga je vidio kako se vuče pomoću dva štapa jer nije mogao hodati, a rane su mu bile prljave i na njima su se množile mušice. Bio je užasnut. Poveo ga je sa sobom kako bi mu pomogao da se oporavi. Ipak Isidore je znao kako mu se bliži kraj te mu je kazao: „Ako vidite moju majku, ako odete sucu ili pak sretnete svećenika, recite im da sam umro jer sam kršćanin.“ Dva misionara su provela s njim posljednje dane te potvrdili kako je primio posljednju pomast te kazao kako će moliti na nebu za čovjeka koji ga je istukao i oprostiti mu.  Preminuo je 15. kolovoza 1909. s krunicom u ruci i škapularom oko vrata. Blaženim ga je 1994. proglasio papa Ivan Pavao II.
 
Molitva
Neka nas primjer žive vjere blaženog Isidora svakodnevno osnažuje u izazovima života. Utecimo se po njegovom primjeru zagovoru Blažene Djevice Marije, naše Majke. Amen.


* Blažena sestra Dulce – ambasadorica milosrđa
 
Sestra Dulce rođena je u Salvadoru 1914. godine. Od djetinjstva je pokazivala dubok osjećaj za karitativni rad. Nikad nijedna osoba koja se našla u njenoj blizini nije ostala bez njene pomoći, ukoliko joj je ista bila potrebna. Ušla je u Kongregaciju sestara misionarki Bezgrešnog začeća Majke Božje. Osnovala je i otvorila brojne škole i bolnice. Zovemo je ambasadoricom ljubavi i milosrđa.
 
Molitva
„Anđele Brazila“, zauzmi se za nas kako bismo mogli svoju radost dijeliti s braćom u potrebi. Amen.


* Sveti Juraj – ratnik protiv zla 

 
Prema crkvenim predajama, sveti Juraj je bio ratnik Rimskog Carstva u vrijeme cara Dioklecijana. Zbog prelaska na kršćanstvo bio je mučen i ubijen odrubljivanjem glave. Od 4. stoljeća u Crkvi ga se štuje kao Kristovog mučenika. Predstavlja ga se kao ratnika protiv zmaja, čime se označuje jačina njegove vjere, odnosno netko tko pobjeđuje zlo. Zato ga i zovemo ratnikom protiv zla.
 
Molitva
Borimo se po primjeru svetog Juraja protiv napasti Zloga. Neka ljubav prema Kristu uvijek pobijedi. Amen.


* Blažena Laura Vicuña – mučenica čistoće
 

 
Laura se rodila u gradu Santiago de Chile 5. travnja 1881. Prošlost njezine obitelji maglovita je i puna nejasnoća. Laurin je otac José Domingo Vicuña bio potomak plemićke obitelji i vojni kapetan, koji je zbog političkih razloga oko 1885. bio primoran napustiti glavni grad i pobjeći u neko skrovitije mjesto. Došao je u Temuco, gradić u kojem je upoznao Laurinu majku, Mercedes Pino. Ljubav Joséa Dominga i Mercedes Pino nije bila okrunjena crkvenim brakom. Gdje su se i kada rastali, nije poznato, no pouzdano se zna da je Laurina majka još prije Julijinog rođenja bila u Temucu te da je sama podizala djevojčice sve do 1899. godine.Temuco, gradić u Andama, bio je mjesto prvoga Laurinog susreta sa salezijanskom karizmom. Gorljivi misionar, don Domenico Milanesio, koji je nekoliko godina prije otvorio salezijansku misiju u Junínu de los Andes, te se godine s grupom sestara Kćeri Marije Pomoćnice, zaustavljen oštrom zimom, nastanio u Temucu. Salezijanci su u župnom oratoriju započeli brigu za dječake, a sestre za djevojčice. Mlada je majka Mercedes Pino iskoristila tu okolnost i svoje djevojčice povjerila sestrama. Kad su sestre napustile Temuco i vratile se u Junín, Mercedes je s kćerima također pošla na sjever Čilea. Put je bio veoma opasan. U karavani, na jednoj od postaja, upoznala je Manuela Moru, bogata zemljoposjednika i uzgajivača konja, koji je imao veliko imanje. Ondje je ostala, a djevojčice je 21. siječnja 1900. smjestila u zavod sestara u Junínu de los Andes. Zavod u kojem su sestre Laura i Julija Amanda pronašle toplinu, ljubav, razumijevanje i obilje spontane radosti, u ono je vrijeme sličio više baraci nego prostranoj zgradi opremljenoj svime što je potrebno za učenje i život. Siromaštvo i nedostatak mnogih pa i najnužnijih stvari, na početku 20. stoljeća u dalekim Andama, bilo je nešto što suvremeni čovjek teško može zamisliti. Ipak, salezijansko djelo u mjestu s nešto više od 300 stanovnika imalo je svoju budućnost. Zavod "Don Bosco", koji su vodili salezijanci odgajajući dječake, i zavod "Marija Pomoćnica", koji su vodile sestre odgajajući djevojčice, bili su povezani zajedničkom kapelom. Dvije su se zajednice na duhovnom području savršeno dopunjavale pružajući tako svojim odgajanicima osjećaj obiteljske topline, jer su svakodnevno obasipani znakovima očinske i majčinske ljubavi uz koje su rasli pripremajući se da postanu "dobri kršćani i pošteni građani" svoje zemlje. Svjedočanstva i zapisi iz tih vremena govore o ugodnu obiteljskom ozračju velike i složne salezijanske zajednice. U tom ozračju provele su Laura i Julija Amanda bezbrižno djetinjstvo. Bistra, marljiva, otvorena i poslušna, brzo je napredovala. Laura je bila izuzetno osjetljiva i pobožna djevojčica. Vidljivo sklona duhovnom životu, rado je primala savjete odgajateljica te je sve što je naučila brzo primjenjivala u svakodnevnom životu. Njezin najomiljeniji predmet bio je vjeronauk. Kad je s. Roza tumačila sakramente, Laura je pomno slušala. Usred izlaganja o sakramentu euharistije obuzima ju silna želja da se pričesti, da doživi Kristovu blizinu. Nije još bila primila prvu pričest pa je svoju želju smirivala usrdnim molitvama pred Presvetim Sakramentom. Na jednom od vjeronaučnih satova s. Roza je objašnjavala sakrament ženidbe. Tumačila je kako milost ljude veže uz Boga, a grijeh od njega razdvaja. Preosjetljiva Laura je sve povezivala sa svojom majkom. Više slutnjom nego razumijevanjem otvorila se osjećaju da se ona koju toliko voli, svojim načinom života zapravo udaljavala od Boga. Iz kasnijih izvora saznajemo da je djevojčica od nepunih deset godina vjerojatno shvatila da majka koja je živjela u "divljem braku" s Manuelom Morom, živi u grijehu. Od tada počinje usredno moliti za mamu i svakodnevno prikazivati brojne male žrtve za njezino obraćenje.
Tijekom jednih ljetnih praznika koje je provela na farmi, Laura je molila mamu da svoje bračno stanje sredi pred Crkvom. Mercedes je pokušavala nagovoriti Mora da sklope kršćanski brak, ali on je to odbijao govoreći da mu to ne pada na pamet. Laura se pred ocem nije smjela ni molit pa su na molitvu odlazile potajno. Na početku nove školske godine, Laura je doznala da bi mogla pristupiti sakramentu prve pričesti. Njezino malo, čisto i bolom ispunjeno srce zažarilo se novom nadom. Toliko je željela Isusa da se s velikom ozbiljnošću i ljubavlju pripremala na taj događaj. Njezin prvi biograf i ispovjednik, don Crestanello, zapisao je: "Dovoljno je reći da je sveto primila prvu svetu pričest." Na njezinu neizmjernu radost sjenu je bacila jedino činjenica da njezina majka toga dana nije pristupila pričesnom stolu. Iste je večeri u svoju bilježnicu zapisala sljedeće odluke: "Bože moj, tebe želim ljubiti i služiti ti cijeloga života. Zato ti darujem svoju dušu, svoje srce i cijelo svoje biće. Radije želim umrijeti negoli te teškim grijehom uvrijediti. Odričem se svega što me udaljuje od tebe. Obećavam da ću učiniti sve što znam i mogu da te drugi upoznaju i uzljube. Davat ću zadovoljštinu za uvrede kojima te svakodnevno vrijeđaju ljudi, napose moja obitelj. Bože moj, daj mi snage za život u ljubavi, žrtvi i odricanju!" Da bi mogla uistinu živjeti tako zahtjevan program, molila je Blaženu Djevicu Mariju za pomoć. Na blagdan Bezgrešne, 8. prosinca 1900., učlanila se u Marijinu družbicu. Bila je uvjerena da će s medaljicom Marije Pomoćnice oko vrata lakše provesti u djelo ono što joj leži na srcu: izmoliti obraćenje svoje majke. Laura je bila članica družbice "Marijine kćeri". Iako mlada, dobro je razumjela riječi s kojima je bila primljena u družbicu: „Djevice bez grijeha začeta, biram te za svoju majku i zaštitnicu. Želim živjeti svetim životom kao tvoja kćerka.“Sigurnost u Marijinu blizinu i prisutnost nikada je nije napuštala. Ali Laurina ljubav prema nebeskoj Majci nije bila pobožnost bez sadržaja. Naprotiv, ona je Djevicu Mariju nastojala nasljedovati u činima ljubavi prema bližnjima. A njezini bližnji bili su oni s kojima je živjela: sestre, kolegice iz zavoda, salezijanci, djeca iz mjesta...
Uvečer 22. siječnja 1904. Bog je u vječni pokoj primio Laurinu dušu, nakon duge bolesti. Sutradan je njezina majka otišla na ispovijed i pristupila svetoj pričesti. Povijesni izvori kažu da je Laura imala najveći sprovod dotad viđen u tom mjestu. Nakon što je 1955. pokrenut postupak za njeno proglašenje blaženom, posmrtni su joj ostaci preneseni u kapelu zavoda sestara Kćeri Marije Pomoćnice u mjestu Bahía Blanca. Jedna mlada Čileanka, sestra u zajednici sestara Kćeri Marije Pomoćnice, čudesno je ozdravila na Laurin zagovor. Bilo je to 24. svibnja 1958. O proslavi stote obljetnice don Boscove smrti, 3. rujna 1988. na Colle don Bosco, kod Torina, blagopokojni papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom. Promijenivši svoju dramatičnu obiteljsku situaciju, Laura je svima, napose mladima, postala uzor kako treba voljeti svoju obitelj. 
 
Molitva  
Blažena Lauro Vicuña, ti koja si na herojski način nasljedovala Krista, usliši našu pouzdanu molitvu. Izmoli milosti koje su nam potrebne i pomaži nam da čistim srcem prihvaćamo Očevu volju. Udijeli našim obiteljima mir i vjernost. Daj da i u našem životu, kao u tvojemu, odsijeva postojana vjera, odvažna čistoća  te spremna i pažljiva ljubav prema braći i sestrama. Amen.


* Sveti Andrija Kim i drugi korejski mučenici – mučenici evangelizacije

 
Sveti Andrija Kim Taegon, mučenik s dalekog Istoka, prvi je katolički svećenik iz Koreje, a zaštitinik je svih koreanskih svećenika. Andrija Kim rođen je kao koreanski plemić 21.kolovoza 1821., a umro je mučeničkom smrću 16.rujna 1846. godine. Službena korejska vjera toga vremena bila je kineski konfucijanizam. Pripadnici te religije progonili su kršćane, što je rezultiralo ubojstvom Andrijina oca. Za vrijeme tog progona mnogi su ubijeni, a jedan od njih bio je i sam Andrija Kim Taegon, prvi koreanski katolički svećenik koji je u Koreji umro za vjeru i tako postao predvodnik koreanskih mučenika. Počekom sedamnaestog stoljeća katolička crkva se pojavila u Koreji, dok prvi misionari dolaze na to tlo polovicom osamnaestog stoljeća. Koreanska Crkva je posebna jer su je u potpunosti osnovali laici. Izdržala je brojne progone, tako da je za manje od jednog stoljeća iznjedrila oko desetak tisuća mučenika. Smrt tih mučenika postala je kvasac i dovela do procvata Crkve u Koreji. Andrija Kim Taegon je 1925. godine proglašen blaženim, a blaženi papa Ivan Pavao II. ga je 6.svibnja 1984. proglasio svecem. Uz njega još je stotinu i dva koreanska mučenika proglasio svetima.
 
Molitva
Sveti Andrija Kim, moli uvijek za me, kako bih uvijek bio sjedinjen s Kristom, postojan u svojoj vjeri. Pomozi mi da donosim Istinu ljudima oko sebe. Amen.


* Blažena Albertina Berkenbrock – primjer življenja evanđeoskih vrijednosti
 
Albertina je rođena u São Luísu u brazilskoj državi Santa Catarina. Dolazila je iz pobožne poljodjelske obitelji, koja je redovito pohađala crkvu i nastojala živjeti u skladu s katoličkom vjerom u svakodnevnom životu. Dan svoje prve pričesti opisala kao najljepši dan svog života. Imala je posebnu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji i sv. Alojziju Gonzagi, svecu zaštitniku São Luísa, njenog rodnog mjesta. Dana, 15. lipnja 1931., Maneco Palhoça, jedan od očevih zaposlenika, pokušao je silovati Albertinu. Ona se odupirala, a kada je napadač konačno shvatio da neće uspjeti, ubio ju je prerezavši joj grkljan nožem. Pokušao je za svoj zločin okriviti drugoga. Kasnije je prepoznat kao osumnjičeni, uhićen je i priznao je Albetinino ubojstvo, kao i još dva ubojstva. Osuđen je na doživotni zatvor. Tamo je priznao drugim zatvorenicima, da je ubio Albertinu jer je odbijala njegove pokušaje silovanja. Albertina Berkenbrock smatra se mučenicom u obrani kreposti. Papa Benedikt XVI. proglasio je Albertinu blaženom 20. listopada 2007. Njezin spomendan je 15. lipnja.
 
Molitva
Blažena Albertina Berkenbrock, pomozi nam da ostanemo i ustrajemo na putu pravih životnih vrijednosti, da ustrajemo na putu Evanđelja. Amen.
 
 

 
 





KONTAKT

Ured HBK za mlade
Ksaverska cesta 12 a
10000 Zagreb
Telefon i fax: + 385 (1) 563 5035
E-mail: mladi@hbk.hr